Izložba Siniše Majkusa 1.10. u Gradskoj galeriji Crikvenica
Objavljeno: 28.09.2020.
Siniša Majkus rođen je u Rijeci 1962. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1989. u klasi prof. Miroslava Šuteja. Izlaže od 1984. Od 2000. radio je na Odsjeku likovnih umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Autor je brojnih djela u javnim prostorima: Matulji, Opatija, Zagreb, Split, Šibenik, Roč, Pazin, Skrad, Mrzla Vodica, Jakovlje, Krapina. Za izložbu Embrio postavljenu 2005. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu dobio je Godišnju nagradu Vladimir Nazor. Redoviti je profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci (Katedra za crtanje).

Branka Arh: Megamix

Grafički izričaj i umjetnički svjetonazor Siniše Majkusa oblikovao se u ozračju genijalnosti i kreativne zaigranosti Miroslava Šuteja, njegova profesora na grafičkom odjelu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koji je širio snažan utjecaj na kulturu likovnog govora svojih studenata i postizao dalekosežne rezultate. Prisjetimo se, već su prva Majkusova djela s kraja osamdesetih i početka devedesetih nosila postmodernističke ideje osobnih iskoraka i slobode oblikovanja usmjerenog prema scenografski osmišljenom prostoru. Zamisao oprostorenog crteža i ideju da se nevidljivo može učiniti vidljivim, da je skulptura zapravo šupljina, volumen koji to zapravo nije, razvio je i izrazio žičanim formama. U konceptualnom i vizualnom smislu.

Nekonvencionalnim odabirom materijala odredio je nekonvencionalnost svojih djela. Pa je obična željezna žica postala osnovno kiparsko-crtačko izričajno sredstvo. Začudne interpretacije otpadnog industrijskog materijala koji lako mijenja oblik, funkciju, vrijednosti i modifikacije, vodile su ga stvaranju vlastitog linearnog žičanog pisma kojim je istodobno izražavao i crtež i volumen. Vodile su ga oblikovanju praznog, otvorenog volumena. Multimedijskom konceptu grafičkog pristupa kiparstvu. Likovnom mediju koji se naslanja i na iskustva umjetnika-grafičara i na gradbenu logiku kipara. Ono što se zaista vidjelo, bila je transparentna struktura.

Majkus i danas pomiče granice skulpture. Kreće se između linearne koncepcije crteža i kiparske koncepcije prostora, s odmakom od stava da je skulptura volumen u prostoru, a crtež dvodimenzionalni grafički izričaj. Instalaciju pod nazivom Megamix nadovezuje na ranija iskustva, ali proširuje ideju i svoje stvaralačke interese: smatra da skulptura treba biti prilagodiva svakoj situaciji, da njezini sastavni dijelovi trebaju biti pokretljivi, zamjenjivi i prilagodivi ambijentalnom konceptu.

Cjeloviti Megamix sastoji se od 484 cjevasta elementa dimenzija 200 x 15 cm. U svakom prostoru pojavljuje se u drugačijem obliku. U Gradskoj galeriji u Crikvenici kao razigrana plastička konstrukcija, logična u gradbi, ekspresivna i poetična u dojmu. Samo prividno jednostavna. U suštini ovog Majkusovog konstruiranja stoji optička igra oblicima i efektima boja koje provociraju ekspresivne prizore. Volumeni, složeni od dinamičnih prostorno-linijskih struktura, sjedinjuju crtačke, slikarske i kiparske elemente. S naglaskom na strukturi i na ambijentalnosti likovnog djela, dakle, na poveznici između slikarstva, kiparstva i arhitekture.

Da ponovimo, kiparski postupak autor je sveo na promišljenu i dinamičnu prostornu organizaciju strukturnih elemenata. Pritom je crtačka i konstrukcijska logika odredila gradbu forme i ekspresiju koloristički i ritmički razigranih linijskih elemenata koji se sabiru u formu po strogim racionalnim pravilima dodavanja u različitim pravcima, sukobljavanja perspektiva i rastakanja volumena u mnoštvo prostornih struktura. U našoj percepciji zbiljski sadržaj djela određen je njihovom prostornom organizacijom - pomnim redom u nizanju i ponavljanju istih ili sličnih gradbenih dijelova pa i u neočekivanom premještanju konstruktivnih elemenata da bi se isprovocirali efekti nepredvidivih vizualnih senzacija. Dalje ga je vukla boja, svjetlo u boji koje formi daje život. Poetsku izražajnost. Uz to, doprinosi dojmu zavodljive dekorativnosti.

Umjetnost Siniše Majkusa od početka se kretala prema suvremenim tehnologijama, novim materijalima i novim medijima. Od početka je fascinirao razumijevanjem kiparskog jezika: redom, koncentracijom i disciplinom, novim poetskim i prostornim idejama. Stvorio je vlastitu estetiku. U žičanim formama s težištem na vještini crtanja u prostoru, u Megamixu s naglaskom na gradbenim, kromatskim i svjetlosnim vrijednostima forme. Pobornik je strukturalizma, ali i neočekivano zaigranih i maštovitih kiparskih rješenja koja u suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost donose i nova i drukčija shvaćanja volumena i prostora. Složenim slikarskim i kiparskim prožimanjima briše granice i medijske prepreke. Time, dakako, isključuje svaku formalnu predodređenost. A motritelja izaziva na provjeru vlastitih perceptivnih sposobnosti.

 

Top