Na lijepom, tamno-sivom Dunavu u istočnom predgrađu Beča nalazi se nadaleko poznati sportski Bodo-centar.

A u njemu je sjedište EHF, krovne rukometne asocijacije. Tu se znaju povijesni počeci rukometa, njegov planetarni razvoj. Ali do unazad 2-3 godine nije se znala jedna velika povijesna činjenica. Podatak kada i gdje se je odigrala posljednja službena, prvenstvena rukometna utakmica na otvorenom terenu...

U jednom od posljednjih razgovora sa tehničkim tajnikom EHF-a Markusom Glaserom u Beču, u društvu sa mojim velikim sportskim prijateljom Jerkom Dikom, koji već godinama radi rukometno (i poslovno) u Beču ispričao sam podatak o utakmici Mornara i Buja, odigranoj 28. ožujka 2010. godine.

Utakmica je odigrana u okviru 3. HRL i to na otvorenom terenu u Dramlju. Bio je to derbi lige i skoro sigurno posljednja rukometna utakmica koja se je igrala na asfaltu...

Rukomet je morao ući u dvoranu i uz Kanfanar, Dramalj je ostao posljednje odredište gdje su rukometaši odlučili riskirati kožu na svojim dlanovima i koljenima i odigrati utakmicu za srce i dušu. A radilo se je o derbi susretu lige...

Mornar je osnovan 26. svibnja 1980. godine, a ljudi iz kluba htjeli su obilježiti rukometnim spektaklom ovaj značajan događaj za svoje mjesto i uz pomoć vremeplova vratiti stvari 30 godina unazad.

Utakmica je završena rezultatom 25:24, a sudili su Mirković (Duga Resa) i Orešković (Senj).

Mornar je istrčao u sastavu: Car, D. Domijan 2, Župan 6, Jurić, Kostolić 4 (1), Baričević 7 (1), S. Domijan 5 (1), Žirovec 1, Babić, Tus, Dobrinić, Manestar.

Mornar je imao 16 minuta isključenja, ali gosti dva crvena kartona (Milevoj, Radošević).

Gosti su pristali da se utakmica odigra na otvoreniom, asfaltnim nimalo ugodnom terenu. Za one koji su puni steznika, prstiju prepunih smole... Staro rukometnio igralište ispod crkve oživjelo je kao i prije 30 godina...Na tribinama dosolovno su se natiskali i nagurali brojni gledatelji. Boljeg poklona za mjesto nije moglo biti, a gledaoci nisu bili svijesni da su prisustvovali povijesnoj utakmici rukometa – posljednjoj na asfaltnoj podlozi.

Asfalt traži od igrača sasvim drugačiji pristup, krila i kružni napdači su u osjetno hendikepiranom položaju, pa krupni, markantni igrači dolaze na svoje. Župan, Kostolić, Baričević i šuterski raspoloženi Sandro Domijan sustigli su početno vodstvo gostiju, a pogodak Žirovca, koji je već tada igrao za Mornar punih 30 godina za rezultat 18:15, izazvao je na tribinama erupciju oduševljenja.

U nastavku Mornar ima problema i sa dva igrača više, jer je na odmoru kod gostiju Jergović stariji. odmijenio na golu svojega sina i zaustavio niz opasnih udaraca. Iskusnik za stare terene...

U posljednjih 8 minuta utakmice trener Marin Uremović vuče potez odluke. Na gol Mornara umjesto Kristijana Cara dolazi superiskusni Dražen Manestar – Glavan, jedan od plejade igrača koji je u klubu od prvoga dana. Četiri teške, uzastopne obrane donose pobjedu i neviđenu radost u Dramlju.

Sa tribina su se spustili iskusni Mario Broz i Egon Paljar, koji zbog povreda nisu mogli participirati u ovom spektaklu.

Stari teren u Dramlju, koji je početkom osamdestih godina prošloga stoljeća ugostio mega zvijezde svjetskog ženskog rukometa Viborg, Bekescabu i niz eminentnih klubova bivše države, bio je sasvim sigurno jeinstvena rukometna arena na otvorenom u Europi.

I zaslužili su da uđu u povijest kao mjesto u kojemu se je odigrala posljednja rukometna službena utakmica na otvorenom – na svijetu !

S. Lončarić